
Ako ste posljednjih dana čuli rečenicu: „Kod nas u Njemačkoj to nije tako…“ – velika je šansa da ste je čuli baš od Ivone Baković, glumice iz Bosne i Hercegovine, koja na društvenim mrežama nasmijava hiljade ljudi iskrenim i prepoznatljivim skečevima o životu u Njemačkoj, jeziku koji se malo savije, malo pobosni – i ljudima koji su tamo „već dugo“. Ali iza smiješnih reelsa stoji ozbiljna njena priča: novi početak, prilagođavanje, rad u struci i borba za uloge na jeziku koji mora biti – savršen. Kako izgleda glumački život između bosanskog mentaliteta i njemačke preciznosti, šta je bilo najteže, a šta je iznenađujuće lako, u Novom danu govorila je Ivona Baković.
U razgovoru za N1, Baković kaže kako je bilo trenutaka kada je pomislila "zašto mi ovo treba". Kako bi lakše prebrodila ovaj period, ali i učenje jezika, počela je snimati šaljive video klipove na mrežama.
"Pošto sam ja prvu godinu radila, tako sam i uspjela brže savladiti jezik, jer sam došla do određene razine učenja jezika. Dok sam živjela u Sarajevu, shvatila da dalje od ovoga ne mogu iz knjige i moram upotrebljavati taj jezik apsolutno svaki dan i svaki dan činiti greške da bih naučila, došla sam do B1, B2 razine i onda sam se zaposlila kao asistentica djetetu s problemima u ponašanju. On je imao izljeve bijesa nekontrolirane i vi ste tu kao emotivna potpora u socijalizaciji u nastavi i tako dalje. Tek možda poslije mjesec dana ja saznajem da su već tri asistenta odustala od njega i onda se u meni javlja taj hercegovački mentalitet 'nećeš, ja te neću napustiti', ostala sam s njim punih godinu dana, ali stvari kojih se nagledaš u toj školi, djeca koja su nezbrinuta, gladna, prljava, koja pate od određenih poremećaja, to je stvarno nešto zbog čega mi je trebalo da kada dođem kući nekako humorom dođem do te smiješne strane medalje. Jer sam znala da je to faza koju moram proći da radim izvan struke, kako bi što prije došla do struke i na tom iskustvu te škole sam do neba zahvalna", kazala je Baković.
Uspjela je vratiti svom poslu i prvoj ljubavi - glumi. Sada igra predstave na njemačkom jeziku. Govorila je o tome koliko je teško.
"Postoji nešto neprirodno u igranju na tuđem jeziku. Ja sada igram na tri, dakle, snimam audicije na svom maternjem jeziku, igram u serijama na engleskom i u improvizacijskom teatru na engleskom, jer i dalje brže mislim na engleskom nego na njemačkom. I u tim trenucima kad izvodiš predstavu pred publikom, naravno da ti treba jezik na kojeg se više možeš osloniti, a na njemačkom igram u teatru. I za glumu je potrebno nekako da ubiješ oko i uho vlastito koje te sluša i gleda, kako izgledam dok ovo radim, kako zvuči ovo što govorim. A u njemačkom je nužno da se slušaš i da paziš na intonaciju i na logičke akcente i poslije probe na njemačkom su mene isrpljivale trostruko više nego probe na našem jeziku. Zato što je meni uključen dio mozga koji stalno mora pratiti kontekst, značenje, izgovor, gramatiku i tako dalje", kazala je.
Smatra kako se Bosanci i Hercegovci mogu uklopiti odlično u njemačko društvo bez obzira u kojoj su branši.
"Ono što je nužno i što je prva stepenica i najteža stepenica je učenje jezika. Bez toga jednostavno integracija ne postoji. Postoje neki trenuci kada, ne znam, u nekim situacijama osoba govori da zna engleski, ali namjerno neće da se prebaci na engleski s tobom. Mislim, ja nikada nisam ni htjela da se prebacujem na engleski, jer sam se tjerala da govorim njemački. I onda ti kažu da, da, da, ali zarad tog, na primjer, nekog posla, kažu da treba biti C1. A ja znam da osoba preko puta mene nema šanse da govori C1. Jer čujem da ne govori engleski C1. I to su nekako stvari koje oni zbog prirode ove države, i razvoja ove države i stvari koje nisu doživjeli, koje smo mi doživjeli, jednostavno ne mogu razumjeti koliki rad stoji iza nečega. I da neki komentar to može zaboljeti. Mislim da nas smatraju i radnicima i budu dobri komentari", kazala je.
S jedne stranke godilo joj je da uđe u neku prostoriju u kojoj se održava audicija ili neki sastanak ili radionica i niko ne zna ko je.
"To donosi neku određenu vrstu slobode. A svaka audicija je dokazivanje sebe kao glumica. To je jednostavno posao kojeg si odabrao. Svaki put ti iznova moraš dokazivati svoje sposobnosti, vještine, da si ti, upravo ti, prava osoba za tu ulogu i svaki put moraš onako stoječki podnijeti kad se kaže ne i ponovno pokušati i sutra i prekosutra. To je normalno", navela je.
Pitali smo je i šta bi rekla Ivoni koja tek dolazi u Njemačku.
"Jadna li ti Mutter, jadna li ti majka. A ne, mislim, meni je majka ovdje i onda je nekako ona i sa mnom stvarno morala prolaziti razne faze. Mislim, rekla bih joj samo naprijed, boljet će te, slama ćeš se i ponovno ćeš se izgraditi. Dođeš do neke verzije sebe koja je neustrašiva, jer mora biti, i koja će ti se više sviđati od onih s kojom si došla. Eto, rekla bih joj samo naprijed", poručila je.
Šta joj je bilo najteže, kako je uspjela savladati prepreke i dobiti toliko mnogo uloga - pogledajte u videu:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare